resim11x110Al-Imam Al-A’zam Ebu Hanifa je prvi među četiri velika imama Ehli Sunneta. Rođen je u Kufi (sada Iraku) 80. godine po Hidžri (699 A.D.) i proveo je većinu svog života tu. Naučio je Kur'an kada je bio veoma mlad i postao je jedan od ljudi koji znaju Kur'an napamet (hafiz). Nu’man ibn Sabit ibn Zutā ibn Marzubān (Al-N`uman b. Labit) poznatiji kao “Al-Imam Al-A’zam”, što znači „veliki imamam“ bio je šerijatski učenjak i osnivač sunijske hanefijske škole islamske jurisprudencije. Među 4 zvanična sunijska učenjaka pravne misli, Hanefijska škola je bila prva. Škola koja se najprije pojavila u Iranu raširila se skoro po cijelom islamskom svijetu. Naknadno je postala utjecajna u svakoj regiji koju su dosegnuli Abasidi. Tokom dinastije Abasid većina sudija su bili iz Hanefijske škole. Obje, Seldžučka i država Kvarezmidskog Šaha bile su hanefijske.

Hanefijska škola također je bila prihvaćena i kao zvanična pravna škola u Iraku, Jordanu drugim osvojenim istočnim regijama. U Damasku, javnost i vlada su vođeni u skladu s pravnim konceptima Hanefijske škole. Kada je Muhammed Ali Paša od Egipta vladao Egiptom, proglasio je Hanefijsku školu jedinom pravnom dokrtinom Osmanlija.

Učenjački život Imama al-A’zama

Kada je bio veoma mlad, Imam al-A’zam je naučio Kur'an napamet a također je naučio i ispravnu arapsku gramatiku, sintaksu uz to što je dobro poznavao klasičnu arapsku poeziju i književnost. U ranim godinama svoje mladosti upoznao je Anas ibn Malika, Abdullah ibn Abi Awfa, Wa’ila ibn al-Asqa`,Sahl ibn Sa`d of Ashab al-Qiram, i Abu at-Tufayl Amir ibn Wasila, koji je posljedni umro 102. godine po Hidžri (720 A.D.) u Meki i naucio je hadise od njih.

Prema savjetu Imama Šabija jednog od Kufanskih najpoznatijih učenjaka, Ebu Hanifa je započeo obilnu potragu za znanjem i prisustvovao je Imam Shabjevim predavanjima. Imam Al-Azam je naučio teologiju islama, vjeru i doktrinu od Šahbija. Onda je izučavao islamsku jurisprudenciju pod vodstvom Hammada ibn Abi Sulejmana dvadest osam godina.

Abu Hanifa nije napuštao svog učitelja osim ako je imao opravdanje ili prepreku u određenom periodu, dolazio je na predavanja, učestvovao u debatama, prenosio znanje i ocjenjivao. Stotridesete godine po Hidžri( 747 A.D.) napustio je Kufu i otišao u Meku, gdje je također proveo mnogo godina učeći. U međuvremenu, tokom hodočasničkih putovanja, naučio je islamsko pravo od drugih učenjaka. Neki od hadisa koje prenosi Imam al-A’zam :

- Dobra djela su primljena samo zbog namjere. Čovjek profitira i na osnovu onoga što samo naumi.

- Čovjek bi trebao ostaviti prazne riječi zbog ljepote svoje vjere.

- Niko od vas se ne može smatrati pravim vjernikom sve dok ne bude želio svome bratu muslimano ono što želi sam za sebe.

- Nema sumnje da je dozvoljeno i nedozvoljeno očito; Allah je lijep; On prihvata samo lijepe stvari.

- Musliman je onaj koji, bilo svojim rukama ili svojim jezikom, ne nanosi patnju muslimanima. Bojte se Allahove srdžbe i nadajte se Njegovoj milosti; osjećajte straopoštovanje i nadu. Kada ste zdravi, osjećajte nešto između strahopoštovanja i nade. Mislite samo najbolje o Svemogućem Allahu.

-Zbog Allahova zadovoljstva uvijek budite onakvi kakvi izgledate, a izgledajte onakvi kakvi jeste;

- Kada se radi o govorenju istine, ne bojte se nikoga, pa ni sultana;