Kuran sciencePrije cetranest stoljeca, Allah je poslao Kur’an kao smjernicu cijelom covjecanstvu.

U to vrijeme, Arapska zajednica bila je ustanju potpunog raspada I haosa, ali svjetlo Kur’ana promijenilo je to cudotvorno.

Prije Islama, Arapi su bili barbarski narod koji su obozavali idole koje su sami pravili, vjerujuci da ratovi I proljevanje krvi su pravedni, I cak bili u stanju da ubiju svoju vlastitu djecu.

Ipak, kroz Islam, arapi su naucili smisao dobrocinstva, postovanja, ljubavi, razumijevanja, pravde I civilazcije. Ne samo Arapi, sve zajednice koje su prihvatile Islam, izbjegle su tamno doba neznanja, I bile su obasjane neizmijernom musroscu Kur’ana.

Jedna od mudrosti Kur’ana je da je Kur’an naveo ljude na naucno razmisljanje.

Sadrzaj Nauke Baziran na Kur’anu.

Temelj naucne misli je smisao za radoznalist. Posto se ljudi pitaju kao Svemir I priroda djeluje, oni istrazuju I postaju zainteresovani za nauku. Ali, vecini ljudi nedostaje radoznalost. Za njih nisu vazne tajne svemira I prirode, nego njihove male zemaljske koristi I zadovoljstva. U zajednicama gdje ljudi razmisljaju na taj nacin, nauka se ne razvija. Beskorisnost I neznanje vladaju.

Arapska zajednica je bila jedna od tih, prije objave Kur’ana. Ali ajeti Kur’ana pozvali su ih da misle, da istrazuju I koriste svoj um, mozda po prvi put u njihovom zivotu.

U jednoj od prvih objavljenih surah, Allah je privukao paznju Arapa na kamilu, dio njihvog svakodnevnog zivota:

Pa zasto oni ne pogledaju kamile-kako su stvorene,

I nebo- kako je uzdignuto,

I planine-kako su postavljene,

I zemlju-kako je prostrta?

Ti poducavaj! Tvoje je da poducavas.

(Qur’an, 88:17-21)


U mnogim drugim surama u Kur’anu, ljudima je data uputa da istrazuju prirodu I uce od nje, jer ljudi mogu znati Allaha samo istrazujuci njegova stvorenja. Zbog svega toga, u jednoj Suri u Kur’anu, Muslimani su definisani kao ljudi koji razmisljaju o stvaranju neba I zemlje:

Za one koji I stojeci I lezeci Allaha spominju I o stvaranju nebesa razmisljaju:” Gospodaru nas, Ti nisi ovo uzalud stvorio; Hvaljen ti budi is sacuvaj nas patnje u vatri” (Qur’an, 3:191)


Kao rezultat ovoga, za Muslimana, zainteresovanost za nauku je jako vazan oblik vjerovanja. U mnogim Surama u Kur’anu, Allah upucuje Muslimane da istrazuju nebesa, zemlju, ziva stvorenja, ili njihovo vlastito postojanje I da misle o njima. Ako pogledamo surad, naci cemo osnovne grane nauke u Kur’anu.

Na primjer, u Kur’anu, Allah podrzava nauku o astronomiji ovako:

Onaj ko je sedam nebesa jedna iznad drugih stvorio-ti u onome sto Milostivi stvara neces naci nikakva nesklada, pa ponovo pogledaj, vidis li ikakav nedostatak?

(Qur’an, 67:3)


U drugoj suri Kur’ana, Allah upucuje na proucavanje o astronomiji I sastavu zemlje, sto je nauka o geologiji ovako:

A zasto ne pogledaju nebo iznad sebe? Kako smo ga sazidali I ukrasili I kako u njemu nema nereda! - A zemlju smo raspostrli I po njoj nepomicna brda pobacali I dali da iz nje nice raznovrsno prekrasno bilje (u parovima). Da bi razmislio I opomenuo se svaki rob koji se Gospodaru svome obraca.

(Qur’an, 50: 6-8)

U Kur’anu Casnom, Allah isto upucuje na proucavanje botanike:

On vodu s neba pusta, pa Mi onda cinimo da pomocu nje nicu sve vrste bilja I da iz njega izrasta zelenilo, a iz njega klasje zuto, I iz palmi, iz zametka njihova, grozdovi koje je lahko ubrati, I vrtovi lozom zasadjeni, narocito masline I narovi, slicni I razliciti. Posmatrajte zato, plodove njihove kad se tek pojave I kad su zreli. To je zista dokaz za ljude koji vjeruju.

(Qur’an, 6:99)

U sljedecoj Suri Kur’ana, Allah nam privlaci paznju na Zoologiju:

Vi imate pouku I u stoci…

(Qur’an, 16:66)

Evo jednog dijea sure u vezi arheologije I antropologije:

Zasto ne putuju po svijetu pa da vide kako su prosli oni prije njih?

(Qur’an, 30:9)


U sljedecoj Suri, Allah nam ukazuje na dokaz o Njegovom postojanju kroz izucavanje naseg tijela I duse:

Na zemlji su dokazi za ljude koji cvrsto vjeruju- a I u vama samima- zar ne vidite?

Qur’an, 51:20-21)


Kao sto mozemo vidjeti, Allah preporucuje sve vrste nauke Muslimanima u Kur’anu. Zbog toga, porast Islama kroz Historiju, znacio je I porast znanja i naucnog napretka.


NAUKA U HISTORIJI ISLAMA

Kada je Allahov Poslanik Muhammed (s.a.v.s), poceo da propovijeda Islam, Arapi su bili udruzenje neznalica I sujevjernih plemena. Ipak, zahvaljujuci svjetlosti Kur’ana, bili su spaseni od sujevjerja i poceli da prate put razuma. Kao rezultat toga, jedan od naj zapanjucijih napredaka u historiji svijeta poceo je da se odvija, u samo nekoliko desetina godina od nastanka Islama, koji je krenuo iz malog gradica Medine, prosirio se preko Afrike do Centralne Azije. Arapi, koji prije toga nisu mogli vladati ni jednim gradom u harmoniji, postali su vladari svjetske imperije.

U njegovoj knjizi Pravi put, Americki strucnjak o Islamu, Profesor John Esposito ovako opisuje fenomen porasta islama:

Sta je naj cudnije u vezi ranog sirenja Islama je njegova brzina I uspjeh. Zapadni ucenjaci su zapanjeni time… Za jednu dekadu, Arapske snage pregazile su Vizantijsku I Persijsku vojsku… I zauzeli Irak, Siriju, Palestinu I Egipt… Muslimanska vojska je dokazala da je sposoban osvajac I efektivan vladar, gradioci a ne rusioci. ( John L. Esposito, Islam: Pravi put,1998, str. 33)

Kad su razliciti narodi, ukljucujuci Turke, prihvatili Islam svojom slobodnom voljom, Islamska imperija se prosirila jos vise I postala najveca sila svijeta u tom periodu.

Jedna od najvaznijih strana te imperije, bila je da je omogucila uslove za naucni napredak, nenadmasan u historiji. U vremenu kada je Evropa zivjela u tamnom dobu, Islamski svijet je kreirao najvecu zaostavstinu naucnog saznanja koja je ikad vidjena do danasnjeg dana. Nauke kao sto su medicina, matematika, geometrija, astronomija pa cak I sociologija razvijale su se sistematski po prvi put.

Neki komentatori pokisavaju da povezu taj Islamski naucni napredak sa uticajem Starih Grka. Ali stvarni izvor Islamske nauke bilo je ekperimentisanje I posmatranje od stane Islamskih naucnika. U svojoj knjizi, Srednji Istok, Profesor Bernard Lewis, strucnjak o historiji srednjeg istoka, objasnjava to ovako:

S

Uspijeh stare Islamske nauke nije ogranicen sa sacuvanim Grckim ucenjem, niti sa ugradjivanjem elemenata jos starijeg I daljeg Istoka. Ta zaovstavstina koju su naucnici Stare islamske nauke predali modernom svijetu, bila je obogacena njihovim vlastitim naporima I ulozima. Grcka nauka u cjelini vise je teoretska. Stara Islamska nauka bila je u sustini prakticna, I u poljima kao sto je medicina, hemija, astronomija, I agronomija, klasicno saznanje bilo je razjasnjeno I dogradjeno eksperimentima I naucnim posmatranjem.(Bernard Lewis, srednji Istok, 1998, str. 266)

Tajna je bila u naucnoj I mentalnoj disciplini upucenoj kroz Kur’an Muslimanskim naucnicima. Redovi napisani od strane Muslimanskih naucnika tog doba, u privatnim dnevnicima koje su vodili, nepobitno pokazuju ziveci concept nauke baziran na Kur’anu:

Onda, godinu I po posvetio sam se izucavanju. Nastavio sam izucavanje logike I svih dijelova filozofije. Cijelo to vrijeme nikada nisam spavao cijelu noc I nista drugo nisam radio nego izucavao cijeli dan. Kad god sam bio u nedoumici, otisao bih u dzamiju I klanjao I molio Stvoritelja svega da mi otkrije ono sto je bilo od mene sakriveno, I da mi olaksa ono sto mi je bilo tesko. Onda, navece bih se vratio kuci, upalio lampu ispred sebe I poceo sa pisanjem I citanjem. Radio sam tako, sve dok nisam ucvrstio znanje I savladao ga koliko je ljudski moguce.(John L. Esposito, Islam: Pravi put, 1998, str.54)

Andaluzija, gdje su vecina naucnika rodjeni I odrasli, postala je glavni centar za otkrivanje I razvoj nauke, posebno medicine.

Muslimanski doktori bili su uceni u razlicitim poljima kao sto je : farmakologija, hirurgija, oftamologija, ginekologija, psihologija, bekteriologija I higijena I napravili su vazna otkrica koja su postavila temelje za modernu nauku. Evo neka imena od tih:

Ibn Juljul

Medicinsk biljke

Abu Ja’far Ibn al-Jazzar

Medicina

Abd al-Latif al-Baghdadi

Anatomija

Ibn Sina

Anatomija

Zakariya Qazwini

Srce I mozak

Hamdillah al-Mustufi al Qazwini

Anatomija

Ibn al Nafis

Anatomija

Ali bin Isa

Anatomija oka

Biruni

Astronomija

Ali Kushchu

Astronomija

Thabit ibn Qurrah

Matematika

Battani

Matematika

Ibn al-Haitham

Optika

Al-kindi

Fizika

Ova napredna naucna kultura Islamskog svijeta napravila je put Zapadnoj Renesansi. Muslimanski ucenjaci djelovali su u saznanju da njihovo istrazivanje Allahovog stvaranja je put kojim Ga mogu upoznati. Sa predajom tog mentaliteta Zapadnom svijetu, napredak Zapada zapocinje.

RODJENJE ZAPADNE NAUKE


Srednjevjekovna Evropa bila je upravljana dogmatskim rezimom Katolicke Crkve. Crkva je zabranjivala slobodu razmisljanja I potlacivala naucnike.

Ljudi su bili kaznjavani od inkvizicije zbog razlicitog misljenja ili vjerovanja. Njihove knjige su spaljivane, a ljude su ubijali.

Pritisak na istrazivanje u srednjem vijeku cesto je spomenuta u historijskim knjigama, ali neki tumace situciju pogresno I tvrde da su naucnici imali sukob sa Crkvom jer su bili protiv vjere.

Istina je potpuno suprotna-naucnici koji su se protivili netolerantnoj Crkvi bili su religiozni vjernici. Oni nisu bili protiv vjere, nego protiv crkvene dogme.

Na primjer, poznati astronomer Galileo, kojeg je crkva htjela da kazni jer je tvrdio da se zemlja okrece, rekao je: “Jas am bezgranicno zahvalan Bogu koji se smilovao I nagradio me da budem prvi posmatrac cuda koje je bilo sakriveno svih prijasnjih vijekova. “ (Galileo Galilej, citiran u: Mike Wilson, “the Foolishness of the Cross,” Focus Magazine

Ostali naucnici koji su uspostavili modernu nauku bili su svi religiozni.

Kepler, koji se smatra osnivacem moderne astronomije, rekao je onima koji su ga pitali zasto se odlucio na nauku: “ Jas am htio da postanem teolog… Ali sada vidim kroz svoja izucavanja da se Bog nalazi I u astronomiji, jer “ Nebesa pokazuju velicinu Boga” (johanes Kepler, citiranu: J.H. Tiner, Johannes Kepler-Velikan Vjere I Nauke (Milford, Michigan: Mott Media, 1977), str.197)


Njutn, jedan od najvecih naucnika u historiji, objasnio je razlog njegove zelje za naucnim istrazivanjem: “…On (Bog) je vjecan I sveznajuci; to znaci, Njegova vjecnost doseze od vjecnosti do vjecnosti; od bezgranicnosti do bezgranicnosti; On vlada svime, I zna sve sta je trebalo ili treba da bude… Mi Ga znamo samo po Njegovom mudroscu I po perfekcijama svega… Mi Ga volimo I obozavamo kao njegove sluge….” (Sir Isaac Newton, Matematicki Principi Prirodne Filozofije, Prijevod Andrew Motte, pregledano od Florian Cajore, Najbolje knjige zapadnog Svijeta34, Robert Mayrand Hutchins, Editor in chief, William Benton, Chicago, 1952:279-74)

Veliki genije Paskal, otac moderne matematike, rekao je: Kroz vjeru mi znamo za postojanje Njegovo, kroz velicinu, mi mozemo znati Njegovu prirodu.” (Blaise Pascal, Pensees, No.233)

Von Helmont, jedan od vodecih licnosti u modernoj hemiji I izumitelj termometra, proglasio je nauku putem vjere.

George Cuvier, osnivac moderne palaentologije, smatrao je fosile kao prezivljeni dokaz Stvaranja I predavao da su zive vrste stvorene od Boga.

Carl Linnaeus, koji je prvi sistematizovao naucnu klasifikaciju, vjerovao je u Stvaranje I tvrdio da je prirodni poredak znacajan dokaz o postojanju Boga.

Georhe Mendel, osnivac genetike, a isto tako I fratar, vjerovao je u Stvaranje I bio protivnik teorijama o evoluciji tog doba, kao sto su Darvinizam I Lamarkizam.

Luis Paster, najvece ime u historiji mikrobiologije, dokazao je da zivot ne moze nastati od nezivog I predavao da je zivot nastao cudom od Boga.

Poznati Njemacki fizicar Max Plank rekao je da je Stvoritelj svemira Bog I naglasio da je vjera neophodan kvalitet naucnika.

Albert Ajnstajn, koji se smatra jednim od najvaznijih naucnika 20-tog vijeka, vjerovao je da nauka ne moze biti bez Boga I dodao”Nauka bez vjere je glupa.”

Veliki broj drugih naucnika koji su vodili nauku kroz historiju bili su religiozni ljudi koji su vjerovali u Boga.

Leonardo da Vinci (1452-1519) Arts, engineering, architecture

Georgius Agricola (1494-1555) Mineralogy

John Wilkins (1614-1672) Astronomy and mechanics

Isaac Barrow (1630-1677) Professor of Mathematics

Nicolas Steno (1631-1686) Stratigraphy

Thomas Burnet (1635-1715) Geology

Increase Mather (1639-1723) Astronomy

Nehemiah Grew (1641-1712) Medicine

William Whiston (1667-1752) Physics, Geology

John Hutchinson (1674-1737) Paleontology

Jonathan Edwards (1703-1758) Physics, Meteorology

Richard Kirwan (1733-1812) Mineralogy

James Parkinson (1755-1824) Medicine

William Kirby (1759-1850) Entomology (The study of insects)

Benjamin Barton (1766-1815) Botany, Zoology

John Dalton (1766-1844) The founder of the modern atomic theory

Charles Bell (1774-1842) Anatomy

John Kidd (1775-1851) Chemistry

Johann Gauss (1777-1855) Geometry, geology, magnetism, astronomy

Benjamin Silliman (1779-1864) Mineralogy

Peter Mark Roget (1779-1869) Physiology

William Buckland (1784-1856) Geology

William Prout (1785-1850) Chemistry

Edward Hitchcock (1793-1864) Geology

William Whewell (1794-1866) Astronomy and Physics

Richard Owen (1804-1892) Zoology, Paleontology

Matthew Maury (1806-1873) Oceanography, Hydrography

Henry Rogers (1808-1866) Geology

James Glaisher (1809-1903) Meteorology

Philip H. Gosse (1810-1888) Ornithology (the study of birds), Zoology

Sir Henry Rawlinson (1810-1895) Archaeology

John Ambrose Fleming (1849-1945) Electronics

Sir Joseph Henry Gilbert (1817-1901) Agricultural Chemistry

Thomas Anderson (1819-1874) Chemistry

Charles P. Smyth (1819-1900) Astronomy

John W. Dawson (1820-1899) Geology

Henri Fabre (1823-1915) Entomology

Bernhard Riemann (1826-1866) Geometry

Joseph Lister (1827-1912) Surgery

John Bell Pettigrew (1834-1908) Anatomy, Physiology

Balfour Stewart (1828-1887) Ionospheric electricity

P.G.Tait (1831-1901) Physics, Mathematics

Edward William Morley (1838-1923) Nobel leurate in physics

Sir William Abney (1843-1920) Astronomy

A. MacAlister (1844-1919) Anatomy

A. H. Sayce (1845-1933) Archaeology

James Dana (1813-1895) Geology

George Romanes (1848-1894) Biology and Physiology

William Mitchell Ramsay (1851-1939) Archaeology

William Ramsay (1852-1916) Chemistry

Howard A.Kelly (1858-1943) Gynaecology

Paul Lemoine (1878-1940) Geology

Charles Stine (1882-1954) Organic Chemistry

Rendle Short (1885-1955) Medicine

L. Merson Davies (1890-1960) Geology, Palaeantology

Sir Cecil P. G. Wakeley (1892-1979) Medicine

Ti naucnici su svi vjerovali u Boga I sluzili u namjeri da otkriju Univerzum koji je On stvorio. Kako je Allah objavio u Kur’anu, oni su mislili o Stvaranju nebesa I zemlje I strazivali su sa saznanjem o postojanju Boga. Rodjenje nauke I njen razvitak, rezultat su tog saznanja.

Kroz devetnaesti vijek, to saznanje je zamijenjeno sa prevarom zvanom materijalizam.

PORAST I PAD MATERIJALIZMA

U devetnaestom vijeku postojao je period koji je svjedocio najvecoj gresci ljudske historije.

Te greske pocinju sa stavom Evropljana kroz materijalnu filozofiju , staro Grcko ucenje.

Najveca greska tog perioda je Darvinova teorija evolucije.

Prije nastanka Darvinizma, biologija je bila prihvacena kao grana nauke koja je davala dokaz o postojanju Boga. U svojoj knjizi, Prirodna teologija, biolog William Paley tvrdio je da:”U smislu kako svaki sat dokazuje postojanje sacije, prirodni dizajn dokazuje postojanje Boga.”

Ali, Darwin odbacuje tu istinu u svojoj teoriji o evoluciji. Iskrivljivanjem istine da bi se uklopilo u materijalisticku filozofiju, on je tvrdio da su ziva stvorenja rezultat slucajnosti. Na taj nacin napravio je vjestacko razdvajanje nauke I vjere.

U njihovoj knjizi The Messianic Legacy, Engleski istrazivaci Michael Baignet, Richard Leigh and Henry Lincoln rekli su sljedece po tom pitanju:

Za Isaka Njutna, vijek I po prije Darvina, nauka nije bila odvojena od religije, nego nasuprot, bila je dio religije I cvrsto veznana za nju… Ali naka u Darvinovom dobu je postala tacno to, razdvojena od conteksta u kojem je prije postojala, I postavila se kao potpuni rival, drukciji nacin misljenja. Kao rezultat, religija I nauka nisu vise djelovale u skladu, nego jedna nasuprot druge, I covjecanstvo je bilo prisiljeno da odabere jednu od njih. (Michael Baigent, Henry Lincoln, The Messianic Legacy, Gorgy Books, London:1991, str.177-178)

Ne samo biologija, nego I grane nauke kao sto su psihologija I sociologija bile su okrenute prema materijalistickoj filozofiji.

Te netacne ideje vuku svijet nuke slikepim putem posljednjih 150godina. Desetine hiljada naucnika iz razlicitih oblate nauke radili su u nadi da ce biti u stanju da dokazu Darvinizam ili neku od materijalistickih teorija.

Ali, ostali su razocarani.

Naucni dokaz pokazao im je upravo suprotno od onoga sto su htjeli postici. To jest, dokazali su postojanje Stvoritelja.

Danas je svijet nauke zapanjen tom istinom. Kada se priroda ispita, dobije se jasan dokaz o opstojanju glavnog plana I dizajna u svakom detalju, I to presijeca put svim temeljima materijalisticke filozofije.

Na primjer, zapanjujuca struktura DNA pokazuje naucnicima da nije rezultat slucajnosti.

DNA u jednoj ljudskoj celiji sadrzi dovoljno informacija da se popune u potpunosti 900 tonova enciklpedije.

Gene Meyers, naucnik iz Celera kompanije, koji vodi ljudski genetski projekat rekao je:

Sta me stvarno zapanjuje je arhitektura zivota. Sistem je ekstrmno kompleksan. Izgleda kao da je dizajniran… To tu je velika inteligencija. (San Francisco Chronicle, 19 februar, 2001)

To zaprepascenje utice na cijeli naucni svijet. Naucnici uvidjaju sa, iznenadjenjem, netacnost materijalisticke filozofije I Darvinizma, koji su proglaseni kao istina, a neki od njih proglasavaju javno. U njegovoj knjizi Darvinova Crna Knjiga, jedan od tih licnosti, Americki professor biohemije, Michael Behe, opisuje situaciju naucnog svijeta ovako:

U proslih nekoliko desetljeca, moderna biohemija je otkrila tajne celije. Napredak je bio tezak. Trebalo je nekoliko stotina hiljada ljudi da posvete veci dio svog zivota napornom radu u laboratoriju…

Rezultat tog sabranog napora da se otkrije celija- da se ispita zivot na stepenu molekula je Glasan, jasan, parajuci uzvik “dizajn”! Rezultat je toliko zapanjujuci I toliko znacajan da se mora svrstati kao jedan od najvecih otkrica u historiji nauke…

Ali, flase se nisu otvorile, niti su ruke zapljeskale.

Zasto se zajednica naucnika ne baci pohlepno na to iznenadjujuce otkrice? Dilema je u tome sto jedna strana proglasava inteligentni dizajn, druga strana oznacava Bog.

(Michael J. Behe, Darvinova crna knjiga, New York: free Press, 1996, str.231- 232)

Ista situacija postoji I u astronomiji. Astronomija dvadesetog vijeka unistila je materijalisticke teorije iz devetnaestog. Prvo sa Big Bang teorijom, ispoljilo se da je Svemir imao pocetak, trenutak stvorenja. Od tada postalo je jasno da je svemir izuzetno osjetljiv balans koji stiti ljudski zivot.

Iz tih razloga, u svijetu fizike I astronomije, ateizam je u naglom padu. Kao sto je americki fizicar Robert Griffits kroz salu rekao:

Ako nam treba ateist za debatu, ja idem u odjel filozofije. Odjel fizike nije bas pogodan. (Hugh Ross, Kreator Svemira, str.123)

Ukratko, u sadasnjem dobu materijalisticka filozofija se raspada. Nauka ponovo otkriva neke jako vazne podatke koji su bili odbaceni od strane materijalisticke filozofije, I na taj nacin, novi concept nauke se radja.

Teorija “Inteligentnog dizajna” koja je na naglom porastu u Usa u posljednjih 10godina, je vodeci put u taj novi naucni concept. Oni koji prihvataju tu teoriju, kazu da je Darvinizam bio najveca greska u historiji nauke, I da postoji inteligentni dizajn u prirodi koji dokazje postojanje Stvaranja.

Na primjer, poznati Australijski mikrobiolog Michael Denton tvrdi da kompleksni organi zivih stvorenja ne mogu se objasniti evolucijom:

Profesor MICHAEL DENTON-Australia:


To je jako duboko pitanje koje svi prekrivaju, svi pokusavaju da zataskaju I smetu pod tepih…

Cinjenica je da vecina od tih kompleksnih prilagodjavanja u prirodi ne moze se zadovoljavaljuce objasniti sa nastankom uzrokovanim serijama prelaznih formi...

I to je u stvari, koliko se mene tice, osnovni problem. Cinjenica je da tu ima toliko stvari...

Za mene, u redu, tu ima puno toga pogresno u toj teoriji. Logika mi govori da tu ima previse pogresnih stvari...

Poznati Njemacki biolog Werner Gitt objasnjava kako genetska informacija o zivim stvorenjima dokazuje Stvaranje (kreiranje) u sljedecem prilogu:

Profesor WERNER GIT- Njemacka:


Nemoguce je da nova informacija dolazi iz slucajnog procesa. Kad vidis kompjuterski program, treba programer. Ako vidis auto, treba mu dizajner. Ako vidis biolosku informaciju u celiji, onda moras reci, u tacnom zakljucku, treba joj Kreator, koji je stvorio sve programe i gene, da kreira proteine, da kreira organe. Potrebno je da imas sve to. Tako da mozemo reci evolucija je nemoguc proces.

Americki profesor biohemije Michael Behe objasnjava zasto je Stvaranje naucna cinjenica:

Profesor MICHAEL BEHE - USA

Ja mislim da tvrdnja o dizajnu je naucna, bazirana kompletno na israzivanju i posmatranju sistema. Svemir i zivot je sa namjerom, i ni su proizvod inteligentne aktivnosti. Samo zelim da naglasim da ta ideja dolazi od napredne nauke, nije nastala od onoga sto mi ne znamo, nego sta smo saznali posljednjih 50godina.

Americki filozofer Phillip Johnson iznosi zakljucak koji je nauka postigla ovako:

PHILLIP E. JOHNSON-USA


Mi smo ovdje kao rezultat inteligentnog kreatora koji je stvorio nase postojanje sa namjerom.

Nase postojanje i to iznad ostalih zivih stvorenja, djelo je svjesne i namjenske aktivnosti Kreatora (Stvoritelja)

ZAKLJUCAK


Allah je stvorio cijeli Svemir, i sve sto je stvoreno pokazuje covjecanstvu znak od Allaha. Nauka je metod istrazivanja onoga sto je stvoreno, tako da konflikt izmedju vjere i nauke ne dolazi u obzir.

Na suprot, Islam podkrepljuje nauku. Glavni naucni napreci u Islamskoj Historiji jasno pokazuju vaznost tog ohrabrivanja.

Danas, teorije devetnaestog vijeka koje su pokusale da zbune i zavedu nauku sa materijalistickom filozofijom, izgubile su pravosnaznost.

Covjecanstvu ce uskoro postati jasno da:

Allah je stvorio cijeli svemir i sva ziva bica.

Nauka potvrdjuje i dokazuje postojanje Kreacije.

I da Kur’an, koji je donio vijest o toj istini prije 14 vijekova, vodi na putu u nauku.

Knjiga koju ti objavljujemo blagoslovljena je, da bi oni o rijecima njenim razmislili i da bi oni koji su razumom nadareni pouku primili.

Qur’an 38:29)

I doista, ovo je pravi put Moj, pa se njega drzite, i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od pravog puta Njegovog. Eto to vam On naredjuje, da biste se grijeha klonili.

(Qur’an, 6:153