Stvaranje u parovima -˝

 

stvaranjesNeka je hvaljen Onaj koji u svemu stvara spol: u onome što iz zemlje niče, u njima samim, i u onome što oni ne znaju!˝ (Ya Sin, 36)

Uporedo sa time što predstavlja protivvrijednost pojma ˝par˝, muški i ženski spol u sebi sadržava i mnogo šire značenje, kako je to i u prethodnom ajetu istaknuto ˝...u onome što oni ne znaju˝. Upravo se danas susrećemo sa jednim značenjem na koje je upozoreno u ajetu. Paul Dirac, engleski naučnik koji je iznio tvrdnju da materija posjeduje svoju suprotnost, 1933. godine nagrađen je Nobelovom
nagradom za oblast fizike. Ovo tkriće, nazvano ˝Parite˝, ističe da materija ima svoju paricu nazvanu antimaterija. Antimaterija u sebi sadrži svojstva koja su suprotna svojstvima materije. Naprimjer, suprotno materiji, antimaterija je opremljena pozitivnim elektronima i negativnim protonima. Ova činjenica je na slijedeči način opisana u jednom naučnom djelu: ...Svaki i najsitniji komadić ima svoj - antikomadić - koji je suprotno naelektrisan.

Nestalni odnos nam pokazuje da se nastanak i nestanak onih parova
obrazuje svugdje i uvijek u istom trenutku.

Izvor: Harun Jahja ˝Kur´anske mu´džize˝

Stadiji nastajanja čovjeka
(prvi dio)


Allah (swt) je poslao vjerovjesnika Muhammeda (saws) kao poslanika cijelom svemiru, kao što u Kur'anu kaže: A tebe smo samo kao milost svjetovima poslali.
(Prevod značenja Kur'ana 21:107)

Dakle, vjerovjesnik Muhammed (saws) je od Allaha poslan beduinima u pustinji isto kao što je poslan i današnjem naučniku u modernoj laboratoriji. On je Allahov poslanik svim ljudima u svim vremenima. Prije vjerovjesnika Muhammeda (saws) svaki poslanik je poslan isključivo narodu/naciji kojoj je pripadao:

... a svaki narod je imao onoga ko ga je na Pravi put upućivao.
(Prevod značenja Kur'ana 13:7)
Poruka vjerovjesnika Muhammeda (saws) je, međutim, poruka čitavom ljudskom rodu te je stoga Allah (swt) svijetu podario dokaz istinitosti te poruke, dokaz koje se razlikuje od dokaza datih prijašnjim poslanicima. Dokazi predhodnih poslanika su viđeni samo od strane njihovih savremenika i možda od strane nekih generacija odmah poslije njih. Ali pošto je predodređeno da vjerovjesnik Muhammed (saws) bude posljednji vjerovjesnik sve do Dana ponovnog proživljenja, Allah mu je, kao potporu, za dokaz podario vječnu mu'džizu (čudo).
Ako upitamo jevreja ili krišćana da nam pokaže mu'džize vjerovjesnika Musaa (Mojsija) ili Isaa (Isusa), neka su mir i spas Božiji na njih, dobili bismo odgovor da nije u ljudskoj moći danas ponovo demonstrirati bilo koju od njihovih mu'džiza. Musin (as) štap se ne može stvoriti niti Isa (as) može biti dozvan kako bi ljude dizao iz mrtvih. Za nas danas ove mu'džize nisu ništa drugo do historijski izvještaji. Međutim, upitamo li muslimana o najvećoj mu'džizi vjerovjesnika Muhammeda (saws), on s lahkoćom može pokazati svoju knjigu, Kur'an, jer je Kur'an mu'džiza koja ostaje u našim rukama. To je knjiga otvorena svima onima koji se žele upoznati s njenim sadržajem.
Allah (swt) je u Kur'anu rekao:
Reci: "Ko je svjedok najpouzdaniji?" - i odgovori: "Allah, On će između mene i vas svjedok biti. A meni se ovaj Kur'an objavljuje i da njime vas i one do kojih on dopre opominjem..."
(Prevod značenja Kur'ana 6:19)
Čudesna priroda Kur'ana (pored njegove lingvistike op.p.) leži u znanju (mudrosti) koje je u njemu sadržano. Uzvišeni Allah je rekao:

Allah svjedočči da je istina ono ššto ti objavljuje, objavljuje ono ššto On jedini zna...
(Prevod značenja Kur'ana 4:166)
Dakle, naši današnji naučnici i učenjaci, profesori na raznim univerzitetima i predvodioci ljudske misli, imaju mogućnost ispitati mudrosti koje nalazimo u Allahovoj knjizi. Naučnici tek u današnjim vremenima postižu velike uspjehe u istraživanju svemira, mada je Kur'an o svemiru i ljudskoj prirodi govorio još mnogo ranije. Pa šta je onda rezultat svih ovih činjenica?

Predstavljamo vam umirovljenog profesora Keith Moore-a, jednog od svjetski poznatih naučnika iz oblasti anatomije i embriologije. Zatražili smo od profesora Moore-a da nam da svoju naučnu analizu određenih kur'anskih ajeta i hadisa koji se odnose na njegovu užu specijalnost.
Profesor Moore je autor knjige pod naslovom "Čovjek u razvoju". U penziju je otisao sa mjesta profesora anatomije i ćelijske biologije na Torontskom Univerzitetu, u Kanadi, gdje je bio prodekan za prirodne nauke na Medicinskom Fakultetu i, u trajanju od 8 godina, šef katedre za anatomiju. Dr. Moore je prije toga 11 godina radio na Winnipeg Univerzitetu u Kanadi. Bio je na čelu mnogih međunarodnih asocijacija anatoma kao i Savjeta Unije Bioloških Nauka. Profesor Moore je također izabran za člana Kraljevske Medicinske Asocijacije Kanade, Međunarodne Akademije za Citologiju, Unije Amerčkih Anatoma i Udruženja Anatoma Sjeverne i Južne Amerike. Godine 1984. je primio najistaknutiju nagradu dodjeljivanu za rad na polju anatomije a to je "J. C. B. Grant Award" koju dodjeljuje Udruženje Kanadskih Anatoma.
Objavio je mnogo knjiga iz oblasti kliničke anatomije i embriologije od kojih se 8 koriste kao priručnici na medicinskim fakultetima i koje su prevedene na 6 jezika.
Kada smo upitali profesora Moore-a da nam da svoju analizu kur'anskih ajeta i vjerovjesnikovih izjava, bio je zapanjen. Pitao se kako je vjerovjesnik Muhammed (saws), prije 14 stoljeća, mogao tako detaljno i tačno opisati embrio i faze njegovog razvoja, kada su naučnici došli do tih saznanja tek u posljednjih 30 godina. Vrlo brzo je, međutim, zaprepaštenje profesora Moore-a preraslo u divljenje ovoj objavi i uputi. On je ova svoja nova saznanja predstavio intelektualnim i naučnim krugovima. Čak je održao i predavanje na temu usporedbe moderne embriologije sa Kur'anom i Sunnetom gdje je izjavio:

"Bilo mi je zadovoljstvo pomoći pri razjašnjavanju kur'anskih navoda o razvoju čovjeka. Jasno mi je da su ovi navodi Muhammedu morali doći od Allaha, ili Boga, jer su skoro sve ove činjenice otkrivene tek mnogo stoljeća nakon što je Kur'an o njima govorio. Ovo mi dokazuje da je Muhammed morao biti Allahov poslanik."
Razmilsli čitaoče o tome šta je ovaj poznati i ugledni naučnik embriologije izjavio nakon studiranja kur'anskih ajeta koji se odnose na njegovu disciplinu, i razmisli o njegovom zaključku da je Muhammed (saws) morao biti Allahov poslanik.
Allah (swt) u Kur'anu, kada govori o fazama čovjekovog razvoja, kaže:
Mi čovjeka od biti zemlje stvaramo, zatim ga kao kap sjemena (nutfah) na sigurno mjesto stavljamo, pa onda kap sjemena ugruškom ('alaqah) učinimo, zatim od ugruška grudu mesa (mudgah) stvorimo, pa od grude mesa kosti napravimo, a onda kosti mesom zaodjenemo, i poslije ga, kao drugo stvorenje, oživimo - pa neka je uzvišen Allah, najljepši Stvoritelj!
(Prevod značenja Kur'ana 23:12-14)

Arapska riječ 'alaqah ima tri značenja. Prvo značenje je pijavica, drugo zakačena ili obješena stvar, a treće ugušak krvi.
Poredeći slatkovodnu pijavicu sa zametkom u 'alaqah stadiju, profesor Moore je uočio ogromnu sličnost među njima. Zaključio je da u toku 'alaqah faze embrio zadobije izgled veoma sličan izgledu pijavice. Nakon ovih zapažanja, profesor Moore je postavio sliku embria i sliku pijavice jednu pored druge i prezentovao ih naučnicima na nekoliko naučnih skupova.

Sličnosti u izgledu pijavice (dole) i ljudskog zametka (gore) u 'alaqah fazi.
Drugo značenje riječi 'alaqah jeste zakačena/obješena stvar i ovo je on što možemo vidjeti u vrijeme 'alaqah faze kada je embrio zakačen za matericu majke. Treće značenje riječi 'alaqah je ugrušak krvi. Ovdje je važno napomenuti da, prema riječima profesora Moore-a, u toku 'alaqah faze, zametak prolazi kroz dobro poznate unutarnje promjene kao što je formiranje krvi u zatvoremnim sudovima, dok se metabolički ciklus odvija unutar placnte*. Krv se dakle nađe uhvaćena u zatvorenim sudovima te iz tog razloga embrio, pored izgleda pijavice, izgleda i kao ugrušak krvi. Oba ova opisa su čudesno data samo jednom kur'anskom riječju 'alahaq.
Pa kako je onda Muhammed (saws) upošte mogao znati sve ovo? Profesor Moore je također studirao embrio u mudgah fazi (značenje arapske rijeci mudgah jeste: substanca koja kao da je sažvakana). Uzeo je komad sirove gline te ga, nakon žvakanja vlastitim ustima, uporedio s slikom embia u mudgah stadiju. Zaključak koji je profesro Moore donio jeste da embrio u mudgah fazi stiče poptuno isti oblik koji ima i neka sazvakana materija Nekoliko kanadskih periodičnika je objavilo mnoge od izjava profesora Moore-a. Pored toga, profesor Moore je prezentova tri televizijske emisije u kojima je istakao usaglašenost moderne nauke s onim što je već 1400 godina sadržano u Kur'anu. Shodno tome, profesor Moore je upitan slijedeće pitanje: "Da li ovo znači da vi vjerujete da je Kur'an Allahova riječ?" Njegov odgovor je glasio: "Ne vidim zašto to ne bih prihvatio." Dr. Moore je također upitan: "Kako možete u isto vrijeme vjerovati u Muhammeda i u Isusa Krista?", na sto je on odgovorio: "Vjerujem da obojica dolaze iz iste škole."

Kao što vidimo, savremeni naučnici iz čitavog svijeta danas spoznaju činjenice koje su, kao dio Allahovog znanja, objavljene u Kur'anu, što nam je Allaha i rekao:

Allah svjedoči da je istina ono što ti objavljuje, objavljuje ono što On jedini zna...
(Prevod značenja Kur'ana 4:166)
Ono što iz ovog proizilazi jeste da bi moderni učenjaci u čitavom svijetu danas s lahkoćom mogli priznati da je vjerovjesnik Muhammed (saws) zaista Allahov poslanik.